Manja slova Veća slova RSS

 

>

REAGOVANJE NA TEKST OBJAVLJEN 22.07.2020. GODINE NA PORTALU IN4S POD NAZIVOM: „URA: UŠTEDE NE PRAVITI NA UŠTRB ONIH KOJIMA JE POMOĆ NAJPOTREBNIJA“

Datum objave: 24.07.2020 16:06 | Autor: mrss

Ispis Štampaj stranicu


Povodom navoda Građanskog pokreta URA- e objavljenih na portalu In4s u kojima tvrde da se predloženim izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju uštede prave na uštrb onih kojima je pomoć najpotrebnija, a time se misli na roditelje djece sa smetnjama u razvoju, u Ministarstvu rada i socijalnog staranja osjećamo potrebu da reagujemo i prije svega javnosti i građanima pojasnimo kako stvari stoje. 

Naime, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju se temelji na principu da svi osiguranici ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja pod istim uslovima.

Predviđeno je da se postojeći posebni uslovi penzionisanja za roditelje djece sa teškim smetnjama u razvoju i zaposlene u rudnicima, koji rade na radnim mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, primjenjuju do 31. decembra 2021.

Podsjećamo da su prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prava po osnovu starosti, invalidnosti, smrti i tjelesnog oštećenja.
S tim u vezi, u penzijskom sistemu ne bi trebalo da se regulišu pitanja vezana za njegu djece, starih lica, djece sa teškim smetnjama, osoba sa invaliditetom ili bilo kojih drugih lica. Ta pitanja nijesu rizici penzijskog i invalidskog osiguranja i ne spadaju u predmet regulative penzijskog zakona, a takva su i uporedna iskustva zemalja Evropske unije, kao i regiona. 

Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ostavljen je rok od oko godinu i po (do 31. decembra 2021. godine) u kojem će se primjenjivati važeći posebni uslovi penzionisanja.
Takođe, podsjećamo da je tokom prethodne godine, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kroz sektorske analize za oblast zaštite lica sa invaliditetom finansiralo 12 projekata sa 390.000 eura, a među njima i 6 projekata udruženja roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju. Ovim organizacijama je za njihovo djelovanje i rad prosle godine opredijeljeno 168.000 eura.
Kada govorimo o brizi države o ranjivim i ugroženim kategorijama društva treba saopštiti i sljedeće:

Naknadu roditelju ili staratelju korisnika prava na ličnu invalidinu ostvaruje 2.279 lica za šta se mjesečno izdvaja 448.000 eura, a na godišnjem nivou oko 5.380.000 eura. Ova naknada iznosi 200,14 eura i kao pravo koje ih sljeduje prepoznato je izmjenom Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017.godine. 
Broj djece koja primaju ličnu invalidninu, koja iznosi 184, 79 eura je 754.

Takođe, roditelji korisnici naknade roditelju ili staratelju korisnika prava na ličnu invalidninu imaju pravo na subvenciju za struju, uvećani dodatak za djecu u iznosu od 41,02 eura, kao i povlastice na putovanja u saobraćaju, pravo na ljetovanje i zimovanje djece i boravak u dnevnim centrima za djecu sa smetnjama u razvoju.

Dakle, kumulativno posmatrano, po osnovu svih nevedenih prava, roditelji ili staratelji djece sa smetnjama u razvoju mjesečno primaju od države vise stotina eura, što u Ministarstvu rada i socijalnog staranja smatramo dobrim „kompenzacionim pravom“ za ove porodice, u našim ekonomsko-socijalnim okolnostima.

Takođe, do kraja naredne godine, do kada je garantovano ovo pravo, Vlada i Parlament će razmotriti potrebu i mogućnost da se pravo na penziju roditeljima djece sa teškim smetnjama u razvoju kompenzira kroz neku drugu vladinu politiku. 

Prethodno navedeno potvrđuje da su Vlada Crne Gore i Ministarstvo rada i socijalnog staranja posvećeni brizi o ranjivim grupama stanovništva i da država izdvaja velika novčana sredstva za ostvarivanje prava koja im pripadaju, kao i za finansiranje projekata NVO koje su partneri države u brizi o djeci sa smetnjama u razvoju.

Treba napomenuti da je novim Zakonom o radu roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, odnosno licu koje se stara o osobi sa teškim invaliditetom, u skladu sa posebnim propisima, obezbijeđeno pravo na rad sa polovinom radnog vremena, a takvo radno vrijeme smatra se punim radnim vremenom za ostvarivanje prava iz rada i po osnovu rada. (član 133 Zakona o radu)